Industrijska proizvodnja staklenih boca sastoji se od šest osnovnih faza: doziranje, topljenje, oblikovanje, žarenje, naknadna obrada i pregled/pakiranje. Cijeli se proces oslanja na visokotemperaturno taljenje i preciznu kontrolu temperature kako bi se dobili gotovi proizvodi sa stabilnim učinkom.
Doziranje i topljenje
Doziranje sirovog materijala: primarni sastojak je kvarcni pijesak (koji čini približno 70%), u kombinaciji sa sodom, vapnencem i glinencem. Obično se dodaje 20% do 60% recikliranog krhotina (zdrobljenog stakla) kako bi se smanjila potrošnja energije.
Taljenje na visokoj temperaturi: Smjesa sirovina se dovodi u peć i kontinuirano zagrijava na temperaturama između 1550 stupnjeva i 1600 stupnjeva više od 24 sata. Ovo pretvara materijale u jednolično rastaljeno staklo bez mjehurića, sa sredstvima za bistrenje koja se koriste za uklanjanje svih preostalih mikroskopskih mjehurića.
Procesi formiranja jezgre
Suvremena masovna proizvodnja prvenstveno se izvodi pomoću strojeva za pojedinačne sekcije (IS). Dvije glavne metode oblikovanja su:
Postupak puhanja i puhanja: Preliminarni oblik (parison) se puše u praznom kalupu, zatim se prenosi u završni kalup i ponovno puše u gotov oblik. Ova metoda je prikladna za posude s uskim grlom, kao što su boce za piće i alkoholna pića.
Postupak prešanja i puhanja: Klip se koristi za utiskivanje stakla u parison (formirajući vrat i početno tijelo), koji se zatim upuhuje u konačni oblik. To rezultira ujednačenijom debljinom stjenke, što ga čini idealnim za posude sa širokim otvorom, kao što su staklenke za hranu ili kozmetiku.
Za posebne primjene može se koristiti proces oblikovanja cjevastog stakla: rastaljeno staklo prvo se uvlači u staklene cijevi, koje se zatim dalje prerađuju u boce. Ova metoda se često koristi za specijalizirane svrhe, kao što je pakiranje lijekova.

